zabaraba

29.03.2007., četvrtak

ZMIJE, TETKINE ČUVARICE

Hoće li propasti moja draga tetka, Zagrebačka banka, odnosno hoće li štediše te moje čudne tetke-banke biti prevarene, pitam se, pitam?
Naravno da hoće!
Jer svaki dan kamato-metar otkucava neumoljivo. Kao taksimetar kad se vozite prema cijelome svijetu. Sve do ukinutoga Plutona!
Svakim danom štediše te moje tetke-banke brižljivo vode računa da uredno rastu kamate na onu svotu s kojom se tužakam sa tom svojom halapljivom tetkom.
Naime, ja sam davno kupio dionice moje mile tetke-banke, a ona mi je te dionice lahka i gramzljiva srca, otuđila.
To jest drpila.
To jest negdje izgubila.
To jest ukrala.
Pa se sad ta moja lova nemirno koprca u džepu druga Franceka, je l', Lukovića. Koji je, valjda, vlasnik najdubljeg džepa na svijetu. Njegova dubina je neizmjerljiva. Kažu da je unutra lova svih osnivača Zagrebačke banke.
Na ulazu u džep, drug Francek, je l', Luković organizirao je snažnu sigurnosnu službu, gnijezdo ljutih zmija otrovnica. Zmije su, dakako, dresirane, pa u to skrovište hrvatskih novaca mogu ući samo dreseri. Ostalima je ulaz najstrože zabranjen.
Kad sam ja htio ući u taj Lukovićev svjetsko-rekorderski džep, e ne bih li izvadio svojih nekoliko stotina milijunčića mladih kunića, napalo me milijardu otrovnica. Jedva sam ruku izvukao prije nego što je prva oštrim zubima zahvatila ruku.
Tek mi je jedna malo zagrebla po noktu. Otrov je tako jak da su mi jedva spasili skromno odjeveni život.
Pa kako će taj džep, zvan Zagrebačka banka, propasti? I to pokraj takvih čuvara i demokratskih dresera?
Tako što su zakoni na mojoj strani, kao što su i na strani svih onih (a njih nije mali broj) kojima novac čuva dreser ljutih guja, drug Frncek, je l', Luković.
O tome vodim spor s tetkom-bankom. Da vidimo što je moje. A moje je ono što sam uredno pospremio kod te svoje tetke, one davne 1990. godine. Ako naši sudovi ne budu presudili po našim, hrvatskim zakonima, to će onda učiniti sud u Strasbourgu.
Svi mi kažu da se tamo doista poštuju hrvatski zakoni.
Pa kad sve bude gotovo, kad naplatimo svoje novce, stradat će brojne štediše.
Ne mislite valjda da će stradati drug Francek, je ', Luković i bratija?
Zato, pamet u glavu i spašavajte svoju lovu, jer kad tetka rikne bit će kasno!


- 12:23 - Komentari (11) - Isprintaj - #

24.03.2007., subota

NOVAC, KOMEDIJA I TETKA

Danas ću nekoliko riječi posvetiti mojim tužnim novcima.
Čovjek čini novac, a ne novac čovjeka, kaže jedna stara albanska poslovica.
E, sad kad to znamo, zavirimo malkice u glasovitu Comédie-Française, ali samo u razdoblje između 1936. i 1940. Naime, u tom je razdoblju pariškom komedijom upravljao stanoviti Édouard Bourdet, u to doba pedeset-godišnji dramatičar, pisac društveno psiholoških drama, da ne kažem komedija.
- Kakve veze ima novac, albanska narodna poslovica, francuski dramatičar i Comédie-Française?, već čujem glas Nepoznatog nekog, to jest Izmišljenog sugovornika?
- Žene, odgovaram kratko.
- Hoćeš reći, nastavlja me zapitkivati moj Izmišljeni Sugovornik, da žene vole novac?
- O, ne, to mi nije ni nakraj pameti. Ti bi mi sugerirao da bi žene za novac učinile sve, a to nije točno. I muškarci vole novac i učinili bi sve za tu papirnatu vrijednost.
- A, što si onda htio reći?
- Pa, kad me već tako nervozno pitaš, htio sam reći da je g. Bourdet u jednoj komediji napisao i ovo: S novcem je kao sa ženama: da bi ga sačuvao, čovjek mu mora posvetiti barem malo vremena, jer inače… on odlazi da traži sreću k nekom drugom.
- Što je to Zabaraba htio reći?
- Pa, evo: dok sam se ja bavio svojom ženom, novac sam povjerio vrijednoj ruci tetke Zagrebačke Banke, vjerujući da će mi ona čuvati moje pare. A nije. Dok sam se ja bavio svojom ženom i djecom, ta mi je teta Zagrebačka banka drmnula lovu.
- E, moj, Zabaraba… u tuđoj ruci samo kurac raste!,
reče mi Izmišljeni sugovornik i ode.

- 07:38 - Komentari (7) - Isprintaj - #

22.03.2007., četvrtak

U DOBRU VAS NAŠAO

Nema Weba do bloga.hr!
Evo, ja već odavno imam web stranicu, ali došlo mi je, nekako s proljeća, da se okušam i kao bloger, jer poznata je ona stara latinska oslovica, iz doba Aurelija: Blogeri svih zemalja ujedinite se. E, pa budući da sam ja iz svih zemalja, odlučio sam se ujediniti najprije sam sa sobom, s predsobljem (a predsoblje u ovom slučaju znači moja web-stranica s kupaonicom i garažom., a potom i s Vama (znam da se piše vama, ai nekako mi je draže da vam metnem veliko - V).
Ja se inače bavim sa sjajnim stvarima i sve što je sjajno nije mi strano.
Pa, prema tome, pokušat ću Vas zabaviti i s nekim sasvim očajnim situacijama, kao što je, na primjer, potraživanje mojih nekoliko stotina milijunčića malih kunića, zrelih za zečji paprikaš, koji su se zagubili u tavanskim podrumima drage nam i mile Zagrebačke banke, to jest Banke zagrebačke!
Dakako, vi se sigurno sjećate starih filmova u kojima su razbojnici pljačkali banke. E, to je bankama dojadilo, pa je odlučila pljačkati građane, jer razbojnici su vrlo jaki.
Ali, to tom - potom.
Sad, kad sve znate, popijte čašu zdrava mlijeka i krenite jedno drugome u zagrljaj.
Naravno da sam mislio na Zagrljaj Ranka Marinkovića.
- 14:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  ožujak, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi